Povodom obilježavanja 60.-te obljetnice KS u razdoblju od 18.-26.06.2016.g. održan je speleološki logor Komisije za speleologiju na jami Stara škola na Biokovu. Organizatori istraživanja bili su SO PD Imber iz Omiša, KS HPS-a i PP Biokovo. 
News from the Dachstein (Austria) Expedition!!
'I would like to take this opportunity to confirm the rumours: we finally made & confirmed the connection between WUG (Wot U Got Pot) & the Wadiland extensions beyond the sumps in the west of the Hirlatzhöhle. This is now the 9th deepest & 19th longest (I think) in the world at -1,560m & 113km long'.......
'A brilliant achievement: one of the greatest in the history of British caving'.
News from the Dachstein (Austria) Expedition!!
'I would like to take this opportunity to confirm the rumours: we finally made & confirmed the connection between WUG (Wot U Got Pot) & the Wadiland ext...
U toplo jesenje jutro krenuli smo putem povijesne i ne toliko poznate priče botaničara, zoologa, putopisca ali nadasve i avanturista, gospodina Dragutina Hirca koji se na taj podvig istraživanja Hajdove hiže s ostalom dvanaestoricom odlučio 13. svibnja davne 1885. godine. Bijahu to dva lugara s puškama, upravitelj i seljaci opremljeni vatrogasnim konopom, sjekirom, dvjema petrolejskim lampama i bakljama smolenicama. Podno male Belice krenuli su na 60 do 75% uspon u tada nepoznatu, ne istraženu Hajdovu hižu za koju se smatralo da je nastanjena ljudima, Hajdima.
Opisao je Dragutin Hirc u dva navrata ovaj uspon, odnosno silaz - „Obronci su toliko strmi da čovjeka grozota hvata kad ih gleda, a strmina toliko daleka da joj kraja okom segnuti ne možeš“ i „Kad pogledaš od Bjelice prema Hajdovoj hiži, dvojiš da ćeš se uzapeti, a kad svrneš okom prema potoku sumnjaš hoćeš li se živ povratiti“.
Naš je put krenuo iz Delnica te smo nakon četiri sata hodanja kroz razne terene napokon došli do dugoiščekivanog ulaza u špilju. Osjećam da smo i mi jednakim žarom i ushićenjem pomno istraživali svaki kutak te ogromne Hajdove hiže koja nas niti jednog trenutka nije prestajala fascinirati svojom ljepotom, mističnošću te novim tunelima i otvorima koji su nas vodili u nepoznato. Hodali smo podzemnim prostranstvima gdje je ulazna dvorana imale strop na oko 20 metara visine, te se spuštala u 150 metarski hodnik koji se račvao u dva smjera. Bilo je tu i mnoštvo otvora i prolaza koji su nam odvlačili pažnju. Kretali smo se noseći baklje koje su nam davale osjećaj prošlosti i prisutnosti onih davnih iskonskih avanturista, pionira.
Dva i pol sata prozujala su brže i od najzanimljivijeg školskog sata kojeg se sjećam, pa smo tako zbog kraćih jesenskih dana odlučili napustiti špilju oko 18.00 sati i krenuti onim, kao i do sada u životu, težim i opasnijim putem, nizbrdo za Grbajel. U mnogim sam se trenucima poistovjećivao s gospodinom Hircom i mislim da to jedino divokozama može biti dom. Nekoliko nam se puta odmaklo tlo pod nogama te smo kliznuli niz brijeg, ali spretno smo se hvatali za granje i korijenje koje je na mjestima virilo i stršalo, u suprotnom ostala bi samo sjećanja. Izuzetan je to spusta sa 654 na 220 metara nadmorske visine, gdje kamenje klizi pod nogama i u svakom trenutku vreba do poleti nizbrdo, gdje se odjednom stvaraju litice strme po nekoliko stotina metara, gdje su vlažne stijene i prijelazi te se mora ići na sve četiri i nema staze osim tu i tamo neka životinjska.
Negdje na pola puta prema potoku, uhvatio nas je mrak koji je kroz dvadesetak minuta postao mrkli. Začas smo postali svjesni da je već ionako izuzetna i zahtjevna situacija upravo postala test života. Višegodišnje iskustvo u raznim avanturama nije dozvolilo strahu u namjeri da nas savlada, iako je umor dosizao visoku razinu. Koncentracija i izblijedili fokus prostrijeljen noćnim naglavnim lampama vodio nas je korak po korak gdje smo došli do točke odluke. U tom trenutku, vadio sam novu bateriju iz ruksaka te mi je kliznu dron niz liticu. Ostao u potpunosti pribran i viknuh momcima da silazim za njime. Još jedan naizgled nesretan trenutak bio jedan od signala više sile koja nas je odvela na najbolji put do izvora male Belice gdje smo se spustili oko 21.00 sat. Nakon što smo se okrijepili tom ukusnom izvorskom vodom, odvalili smo u smijeh i veselje, zagrlivši jedan drugoga krenuli smo prema Ševalu gdje smo i noćili.
Vjerujem da smo još jednom, sva trojica potvrdili onaj poseban osjećaj kada si ti i tvoj um stopljeni u jedno, i fokusirani samo na taj trenutak koji se događa sada. Momenat je to vremena gdje sekunde mogu trajati kao i minute, a one kao sati. Fokus na trenutno stanje ili situaciju omogućava čovjeku doseći bolji rezultat u bilo kojim mjerilom, i onim gdje nema ljestvice mjerenja.
Hvala vam na još jednoj, predivnoj i živopisnoj avanturi.
Puno pozdrava svima od CroWay ekipe 😊😍💚🌄
_____________________________________________________________________
On a warm summer morning, three of us adventurers stuffed our backpacks and hiked high into the Drgomalj, mountain of Gorski Kotar. Our adventure was inspired by a book of the renowned Croatian botanist, zoologist, travel writer, and fellow adventurist, Mr. Dragutin Hirc. On May 13th, 1885, he and a company of 13 people went to explore an underground cave hidden just under the top cliffs, known as Hajdova hiža, near village of Grbajel. On that occasion, he was joined by two garrisons with guns, a governor, and villagers equipped with firefighter rope, an axe, two petroleum lamps, and a torch. They started their ascent from the source of little Belica creek at the foot of the mountain, when they were almost at the top, they came to the cave known as “Hajdova hiža”. Hiža, (meaning “house”) was at that time a mystery, and the rumor among the villagers of late 19th century was that it was inhabited by “Hajdi” people. Dragutin Hirc described the ascent in this way: "The oblations are so steep that a man shivers with dread only looking at them, and the stride is so vast that your eye cannot behold its’ ending.” And another quote: "When you look from Bjelica spring towards “Hajd's house” you doubt that you will ever reach the top up there, and when you look from above down at the Bjelica spring, you doubt if you will be able to get down alive."
The three of us started our hike in town of Delnice, and after a four hour hike reached the entrance of the cave. We felt probably the same fervor and enthusiasm as those people 130 years ago, and at once we began to carefully explore each corner of the enormous underground space, that has always fascinated men with its beauty and mysticism. The main entrance hall has a ceiling at about 20 meters high and on the right side it has an opening to a 150-meter corridor, twisted in two directions. Taking one of them, there were several openings and passages that attracted our attention. We had head-lamps but also made fire torches, which gave us the feeling of unity with those pioneering adventurers from the days long passed.
Two and a half hours in a cave filled with wonder and awe, went by faster than I could've imagined. Aware of shortening late-summer days, we decided to leave the cave at about 6 pm. It was just the right time to start our steep descent towards Grbajel village. In many moments I have identified and agreed with Mr. Hirc's notion - this steep terrain can be the home of mountain goats only. Several times we fell to the ground and started sliding down the hill, but we grappled with the branches or grabbed tree roots that were on our way. Luckily so, as otherwise no memoirs would be told.
It was a remarkable descent, from 654 to 220 meters above sea level, finding our own path, with stones slipping under our feet and always bending to the slope of the descent, while rocks tumbled down the treacherous cliffs several hundred meters high.
Approximately half way on our risky path downwards, twilight was upon us, and in less than twenty minutes, the forest around us became completely dark, just as if we were in grave. We became aware of the fact that an already exceptional and demanding situation just become a test for our lives. Many years of experience in various adventures wouldn't allow our fear to intimidate us, even though we were extremely exhausted at this point. Concentration and focus helped, head-lamps and luck led us, step by step. As I was rearranging stuff in my backpack, my drone somehow fell out and slid down the cliff, 20 meters lower into the canyon. That, at first was a seemingly unlucky moment, but as fate would have it, turned out to be a sign from the universe. Amazingly enough, the spot where I found my drone was where we also found a more comfortable and safe path down the rest of the mountain to the Belica spring at the foot. We reached this point around 21:00. Once we refreshed ourselves with delicious spring water, the reality of the situation we just made our way out of from kicked in, and we burst into laughter, hugging each other with relief. From there, we headed for Seval where we spent the night and slept, finally.
I believe that, once again, all three of us can confirm the wonder of that special feeling when your body and mind merge completely, and you are focused only on what is happening in that exact moment, only "now“. In those situations, the notion of time changes: some seconds seem to last as long as minutes, and some minutes seem like hours. Focusing profoundly on the current situation enables a person to achieve a better result on any scale. Even where there is no scale to measure with, as this day and it's excitements were unprecedented for each one of us.
Thank you for yet another beautiful and colorful adventure.
Many thanks to everyone from CroWay Team 😊😍💚🌄
#cave #caving #adventure #inspirationofmylife #croatianway #wilderness #camping #actionlife #nature #outdoor #forest #autumn #Croatia #gopro #decathlon #millet #alpina #panasoniclumix
Snik Atom
M3F „VODA I ČOVJEK“ 02.-04.11.2018.god.
I ove godine SNIK Atom i JU Centar za kulturu Zavidovići organizuju Međunarodni foto/film festival „Voda i čovjek“ 2018., te Vas pozivamo da učestvujete u nagradnom takmičenju i pošaljete svoje izabrane filmove i fotografije na teme:
1.Ekologija –Voda i čovjek
2.Sport – Voda i čovjek
Fotografije koje komisija/žiri izabere ulaze u uži krug glasanja, kao i fotografija koja bude imala najveći broj lajkova sa FB stranici "Međunarodni foto/film festival Voda i čovjek" će se printati i izložiti u galeriji Centra za kulturu za dane festivala.
Oni koji nemaju svoj FB profil fotke mogu poslati na e-mail: festivalvodaicovjek@hotmail.com
Filmove slati isključivo putem pošte na DVD-u ili sticku (uz pravilno popunjen prijavni obrazac) na adresu SNIK „Atom“, Pinkasa Bandta bb 72 220Zavidovići.
Uputstva i pravila za slanje svojih radova možete pogledati na linku: bit.ly/2QiXZhP
Festival se organizuje u cilju očuvanja voda za opstanak čovjeka, i inače života na planeti, te promovisanja sportova na vodi.
Osim prezentacije filmova i izložbe fotografija biće organizovan i okrugli sto na temu stanja izvorišta Suha i Tajašnica sa kojih se snabdjevaju Zavidovići pitkom vodom. Za najbolje filmove i fotografije su obezbjeđene vrijedne nagrade. U planu je da se na ovaj festival dovedu učenici osnovnih i srednjih škola kao i dječijih vrtića sa teritorije općine Zavidovići, zbog jačanja ekološke svijesti i promocije sportskih aktivnosti na vodi. Ovo je drugi po redu festival, a poučeni prošlogodišnjem odličnom odzivu i učešću cilj nam je da postane tradicionalan jer Zavidovići su grad vode i idealno mjesto za ovakav festival.
Učešćem u takmičenju kroz prezentaciju Vaših filmova i kroz izložbu Vaših fotografija ćete pomoći jačanju ekološke svijesti i promociji sportskih aktivnosti na vodi.
#Cerovačke špilje moguće je posjetiti još ove sezone, nakon čega, među ostalim, kreće uređenje Prihvatnog centra za posjetitelje te staza do i u samim špiljama.
Nova istraživanja i ronjenja u Crvenom jezeru - Gorgonija.com
gorgonija.com
Na ovogodišnjoj ekspediciji F. Swierczynski i P. Kovač Konrad zaronili su na 130 m dubine u SZ dijelu Crvenog jezera u potrazi za navodnim horizontalnim potopljenim kanalom. Naime u Crvenom jezeru j...
Prethodni sadržaji Hrvatskog speleološkog poslužitelja dostupni su u Zborniku radova.
Aktivnosti saveza
