Uvod u speleologiju

Dobro došli na Hrvatski speleološki poslužitelj, speleološki informacijski portal koji vas povezuje sa speleološkim sadržajima u Hrvatskoj i svijetu. Cilj nam je pružiti informacije o špiljama i jamama u Hrvatskoj, aktualnim speleološkim istraživanjima, rezultatima znanstvenih i stručnih istraživanja krških fenomena, te o speleološkim organizacijama i aktivnostima.

Što je speleologija?

Speleologija je skup aktivnosti kojima je glavni cilj istraživanje špilja, jama, ponora, kaverni i drugih podzemnih krških fenomena. Riječ speleologija dolazi od starogrčke riječi spelaion koja označava prirodnu podzemnu šupljinu.
Primarni cilj speleološkog istraživanja je izrada speleološkog nacrta na temelju mjerenja dimenzija i pružanja špiljskih kanala te dokumentacija opaženih geoloških, morfoloških, hidroloških i drugih svojstava. Složenost špilja i jama zahtijeva posebne tehnike i obučenost timova speleologa te se u dubokim jamama i složenim špiljama aktivnost speleologa može opisati nekom vrstom podzemnog alpinizma. U tom smislu, dio speleoloških aktivnosti se, poput alpinizma, može smatrati sportskom djelatnošću.
Stručno i znanstveno istraživanje u speleologiji obuhvaća proučavanje procesa speleogeneze, podzemne hidrologije krša te bogate špiljske faune (koja je zbog izoliranih uvjeta izuzetno zanimljiva te je često endem pojedinog područja).

Tko sudjeluje u speleološkim istraživanjima?

U speleološkim istraživanjima sudjeluju za to educirani speleolozi s glavnim ciljem izrade speleološkog nacrta te stručnjaci i znanstvenici različitih profila vezanih uz specifične ciljeve pojedinog znanstvenog istraživanja. Speleolozi djeluju kroz speleološke udruge ili odsjeke koji surađuju unutar Komisije za speleologiju HPS-a ili speleološkh saveza.

Najveće špilje i jame u Hrvatskoj

Hrvatski krš je poznat u svijetu po dubokim jamama. U Hrvatskoj je do sada istraženo 54 jama dubljih od 250 m, od čega su tri jame dublje od 1000 m (Jamski sustav Lukina jama-Trojama, Slovačka jama i Jamski sustav Velebita), a ukupno ih je 18 dubljih od 500 m. Najveći broj dubokih jama nalazi se na planini Velebit.
Najdulja hrvatska špilja prema rezultatima speleoloških istraživanja od 2010. je Jamski sustav Kita Gaćešina – Draženova puhaljka (preko 27 km duljine). Horizontalna duljina Špiljskog sustava Đulin ponor-Medvedica, koji se nalazi se ispod grada Ogulina je 16,4 km.
Od špilja s najvećim podzemnim prostorima izdvajaju se špilje na Crnopcu (Južni Velebit), Munižaba s volumenom 1,9 milijuna m3, Burinka s 1,1 milijun m3, Kita Gaćešina s 1,4 milijuna m3.

Koliko ima neistraženih špilja i jama u Hrvatskoj?

Speleolozi svake godine pronalaze veći broj do sada neistraženih špilja i jama. Speleološka istraživanja u velikim špiljama i jamama traju godinama (npr. špilje Kita Gaćešina i Munižaba, jamski sustav Velebita). Također, u dijelu najvećih špilja postoje perspektive za daljnja istraživanja. Stoga unatoč tisućama do sada istraženih špilja i jama, daleko smo od nekog konačnog broja istraženih špilja.

Da li su špilje i jame u Hrvatskoj ugrožene i na koji način?

Višegodišnjim uvidom u stanje na terenu speleolozi su pronašli veći broj ugroženih špilja i jama., U najvećoj mjeri ugrožene su otpadom koji se namjerno baca u njih, zagađenim vodama te geotehničkim zahvatima u okolišu. Popis najugroženijih krških fenomena napravljen je da se istakne potreba dodatnih napora nadležnih ustanova za rad na njihovoj zaštiti i saniranju onečišćenja, preventivnoj zaštiti i edukaciji šire javnosti. Premda su sve špilje i jame zaštićene zakonom, ovim popisom želimo istaknuti neke posebno značajne, da bi kroz njih istaknuli potrebu sustavnog rada na zaštiti svih krških fenomena u Hrvatskoj.

Živi svijet u špiljama

Biospeleologija je grana biologije koja proučava život u podzemlju. To je razmjerno novije znanstveno područje, koje se ubrzano razvija tijekom zadnjeg stoljeća, kako čovjek sve češće i dublje prodire u podzemlje. Životinje u špiljama dijele se na više kategorija.
Troglokseni su životinje koje upotrebljavaju špilje da bi preživjele određeni period. Ovisni su o vanjskom okolišu zbog hrane. Najpoznatiji predstavnici ove kategorije su šišmiši.
Troglofili su površinske životinje koje lako žive i razmnožavaju se i u podzemlju. Mogu biti u potpunosti špiljske populacije.
Troglobionti su životinje koje su se potpuno prilagodile podzemnom okolišu i obično ne mogu preživjeti izvan špilja. Prilagođene su mraku, visokoj vlažnosti i konstantnoj temperaturi. Primjer troglobionta je endemna pijavica Croatobranchus mestrovi.
Otvorena pitanja vezana uz biospeleologiju dotiču opskrbu hranom te distribuciju vezanu uz glacijalna razdoblja – jesu li špiljske životinje preživjele jedno ili više glacijalnih razdoblja i je li to povezano s njihovim spuštanjem u podzemlje?

Osnovni pojmovi u speleologiji

Speleološka pojava – prirodna podzemna šupljina dulja ili dublja od 5 m (nalaze se pretežno u kršu, a osim takvih postoje i špilje u vulkanskim stijenama, ledu itd.). Pojam obuhvaća špilje, jame, ponore, kaverne i druge oblike podzemnih krških fenomena. U stručnoj literaturi u svijetu riječ “cave” (špilja) obuhvaća u širem smislu sve speleološke pojave. U hrvatskim speleološkim krugovima i u Zakonu često se koristi ne baš najsretniji pojam “speleološki objekt”.
Špilja – u svjetskoj literaturi riječ cave (špilja) označava svaku speleološku pojavu. U Hrvatskoj, ovaj se naziv pretežno upotrebljava ako je prosječni nagib kanala manji (prema nekim definicijama manji od 45 stupnjeva). Točnija definicija bi bila da je špilja ona speleološka pojava kojoj geomorfološka svojstva uvjetuju horizontalnije pružanje kanala.
Jama – speleološka pojava sa vertikalnijim pružanjem kanala (prema nekim definicijama, ako je prosječni nagib kanala veći od 45 stupnjeva). Međutim neke špilje ili jame imaju vertikalne ulaze i često ih se onda definira kao jame bez obzira na ukupno prosječno pružanje kanala.
Krš – specifičan reljef s posebnim svojstvima i fenomenima koji su posljedica specifičnog geološkog sastava stijena (karbonati – vapnenci i dolomiti) te korozivnog djelovanja vode i otapanja stijena (zbog toga je voda većinom u podzemlju krša). Dinarski krš je u svijetu poznat kao klasični tip krša (locus tipicus). Procjenjuje se da krš prekriva oko 50% površine Hrvatske.
Tijekom zadnjih milijuna godina, izmjenom niza ledenih doba, došlo je do podizanja i spuštanja srednje razine oceana. Pred kraj zadnjeg ledenog doba, prije oko 18.000 godina, razina mora je bila niža za otprilike 91 m. Pad razine mora povećao je gradijent između kopna i mora, utječući na formiranje krša kroz povećanu i dublju cirkulaciju vode kroz karbonatnu podlogu.
Krški fenomeni – pojave koje nastaju u kršu – špilje i jame, ponori, izvori, vrulje, ponikve, vrtače, škrape, doline, polja, kanjoni.
Speleogeneza – složeni proces nastajanja špilja i jama. Dio je procesa nastanka krša (okršavanja) te je predmet aktualnih znanstvenih istraživanja. U tim procesima dolazi do otapanja karbonatne podloge slabo kiselom vodom. Uz otopljeni ugljikov dioksid (CO2) u kišnici prolaskom kroz tlo, voda se pretvara u slabu otopinu ugljične kiseline (H2CO3, pH=5.7). Prolazeći kroz prirodne pukotine, voda kemijski reagira i otapa vapnenac ili dolomit. Daljnjim povećanjem pukotina nastaju kaverne te se otvara put povećanom vodenom toku.
Sige – sige u Dinarskom kršu nastaju kristalizacijom minerala kalcijevog karbonata koji otopljen u vodi pukotinama ulazi u špilju. Ovisno o uvjetima nastanka postoji veliki broj oblika siga.

Neki pojmovi vezani uz speleološki nacrt špilje ili jame

Speleološki nacrt špilje ili jame – glavni rezultat speleoloških istraživanja je na stručan način i u skladu sa svjetskim standardima izrađen speleološki nacrt. On se sastoji od tlocrta i profila sa svim elementima koji su definirani od strane Međunarodne speleološke unije (UIS). Kada je nacrt izrađen, iz pravilno izmjerenog i tablično prikazanog poligonskog vlaka, izračunavaju se statistički parametri špilje ili jame – njena duljina, dubina, položaji najudaljenijih točaka, pružanje kanala itd. Više o izradi speleološkog nacrta …
Dubina – vertikalna razlika između visine ulaza i visine najniže točke u špilji ili jami.
Duljina – duljina špiljskih ili jamskih kanala neovisno o njihovom nagibu. Predstavlja zbroj realnih (poligonskih) duljina koje speleolog treba prijeći da bi došao od jedne do druge mjerne točke (pri čemu su izostavljeni izmjereni poligoni koji ne povećavaju duljinu špilje.
Horizontalna duljina – u Hrvatskoj se pod pojmom duljine prije smatrao zbroj horizontalnih duljina svih špiljskih kanala (horizontalna projekcija prikazana na tlocrtu). Danas je to dodatni podatak koji se može navesti uz duljinu.
(Oprez: pojmovi duljina i dužina nisu sinonimi)
Volumen – volumen svih špiljskih kanala.
Tlocrt – projekcija speleološkog špilje na horizontalnu ravninu.
Profil – presjek špilje razvučen u ravninu. Profil se sastoji od ravnina koje su okomite na horizontalu.
Poligonski vlak – sastoji se od dužina povučenih između svake dvije mjerne točke. Dužine su definirane s tri mjerena parametra: duljinom, azimutom (kutom u odnosu na sjever) i padom (kutom u odnosu na horizontalnu ravninu). Duljina se mjeri metrom ili laserskim daljinomjerom, azimut s optičkim kompasom, a pad s optičkim padomjerom.
Ulaz – za speleologe ulaz je jedan od najvažnijih dijelova špilje. Bez ulaza špilja špilja ne bi bila otkrivena. Međutim ulaz nije standardni dio procesa speleogeneze, već se uglavnom razvija kasnije u geološkoj prošlosti, kako dolazi do denudacije krškog reljefa iznad špilje.
Kanal – špilje se sastoje od špiljskih kanala. Oni mogu biti različitog oblika, međusobnih odnosa, formirani u različitim vremenskim periodima i na različite načine. Presjeci kanala mogu varirati od eliptičnih cijevi koje je napravila voda u brzom kretanju, do kompleksnijih oblika vezanih uz geološki sastav stijena i proces speleogeneze.
Vertikala – okomiti špiljski kanal kojim se može spuštati samo užetom. Previsna vertikala je ona u kojoj uže nije u blizini stijene (ruba kanala). Dimnjak je vertikala koja ide prema gore i može se savladati slobodnim ili tehničkim penjanjem.
Dvorana – mjesto gdje se špiljski kanal znatnije proširi u svim smjerovima.
Polica – mjesto u vertikali gdje se može stajati, može biti poput stepenice ili pak većih dimenzija.
Upitnik – mjesto na speleološkom nacrtu, na kojem postoje veće ili manje perspektive za daljnja speleološka istraživanja.

Neki pojmovi vezani uz speleološka istraživanja

Speleološka oprema – specijalizirana oprema koja služi za napredovanje u špilji ili jami. Sastoji se od opreme za postavljanje jama i osobne speleološke opreme.
Opremanje (postavljanje) špilje ili jame – postavljanje elemenata koji služe za napredovanje u špilji ili jami (sidrišta za užeta i drugih tehničkih rješenja za napredovanje).
Osobna speleološka oprema – uključuje tehnička pomagala (spravice) za kretanje po užetima, rasvjetu, kacige, zaštitnu odjeću i obuću. U špilje koje nisu turističke, može se ulaziti samo adekvatno opremljen.

Speleološko školovanje i speleološki nazivi
Speleološka škola – osnovni tečaj kojeg treba završiti da bi se moglo početi baviti speleologijom.
Speleološki pripravnik – naziv koji se stječe po završetku speleološke škole.
Speleolog – osoba s većim iskustvom u speleološkim istraživanjima. Naziv speleolog stječe se polaganjem speleoloških ispita i ispunjavanjem određenog broja uvjeta.
Instruktor speleologije – postaje se obranom instruktorskog rada uz prethodno ispunjene uvjete aktivnosti u statusu speleologa.

Ažurirano 24. rujna 2014 — 23:30
© 1997-2015 Hrvatski speleološki poslužitelj speleologija.hr